Crno Bijelo Sivi Ljudi

B i S su bili najbolji frendovi cijeli život. Krenuvši u istu srednju školu njihova se bromanca samo produbila.
Prvi razred srednje škole je uglavnom prekretnica za prijateljstva, vrijeme kad upoznaješ nove ljude, sličnije tebi, i definiraš se po onome što ti se u tom trenu sviđa.
Relativno su se dobro slagali kroz čitavi taj period, i krenuvši na različite fakultete druženja su se prorijedila, ali i dalje su se događala na pijanim događajima, uglavnom vikendom.
B sam i upoznala preko S, i promatrajući njihove interakcije izvana, činili su mi se nespojivi.
S i ja smo se povezali brzinom svjetlosti, na prvoj godini fakulteta. Imali smo isti smisao za humor, iste glupe fore, skupa smo odlazili na kave umjesto predavanja, zajedno preskakali ispite iz nikakvih razloga, i to nas je poslije stiglo,
Svo vrijeme glupiranja i hlađenja jaja, prije ili poslije dođe na naplatu.
Mišljenja sam da se to nekako sve izjednači.

Prošlo je pola godine otkad B i S ne komuniciraju.
Što se uopće dogodilo?
Bila sam tu kada je puklo, ali se ne sjećam dobro, bilo je glasno i neugodno, svi smo pili, soba je bila zagušljiva od kobinacije cigareta i trave, sve je bilo mutno.
6 mjeseci već nitko nikome ne nudi nikakve isprike, 6 mjeseci već sjede u istoj ekipi, svi smo tu, ali oni se prave kao da se ne poznaju. Kada su se razdvojili, i kada je počelo međusobno klevetanje iza leđa onoga drugoga, dobila sam priliku objektivno promotriti nastalu situaciju.
Tako je lako pronaći vrline i mane, i jednom i drugome.
Zašto ništa nije crno.- bijelo?
Sive nijanse će nas dotući.

To je najzanimljivije od svega. Uvijek sam smatrala da sam osoba sa jasno izraženim stavovima, nekad bi to graničilo s agresijom, Ali možda to i nije tako.

B je zagriženi desničar, jedan on onih tipova ljudi, znate na koji mislim.
Svijet dijeli na ustaše i komunjare, izjave mu graniče s rasizmom, homofobija mu je toliko izražena da je dolazilo do fizičkih sukoba sa neistomišljenicima. S druge strane, B je osoba koja nam je svima spremna pomoči, u svakom slučaju, bilo kakvu uslugu napraviti, bez razmišljanja, osoba koja je relativno zabavna i s kojom je ( ako se izbjegavaju već navedene teme) ugodno u društvu.
B mi je toliko puta pomogao, na toliko mnogo načina, i unatoč svemu tome ne mogu se prisiliti da prekinem to prijateljstvo. Osoba od 24.godine koja ima tako sjebana razmišljanja, zaslužuje pljusku, u najmanju ruku. Zašto se mi družimo i dalje s njim? Zašto JA prijateljujem s njim? Da li tako gazim sve u što vjerujem?
Jesam li zbilja toliko licemjerna i grozna osoba?

S je, pretpostavljate, ljevičar, osoba otvorenog uma, koja je žestoko bila protiv na referendumu, koji nema ništa protiv nikoga općenito. Ne sudi ljude na temelju vjerskih, nacionalnih ili bilo kakvih drugih karakteristika. Sa njim se mogu smijati satima, i nikad nije dosadano. Jednako smo podrugljivi, i ogorčeni na čitav svijet, i u njegovom se društvu osjećam odlilčno, upravo zato jer smo toliko slični u nekim segmentima.
Ali S nije bez mana. S je najškrtija osoba koju poznajem, gleda samo sebe, i broji svaku kunu dva puta. Posuđeni novac ne vraća, osim ako ga ne pripomeneš više puta.
Uz to je i umišljen, uvjeren da je bogom dani poklon ženama, zaljubljenik u sebe. Čini sve kako bi izbjegao plaćanje, besramno žica cigarete, i nerijetko slaže da bi se prikazao boljim. Često uskače sam sebi u rečenice, vrti se u krugu laži i nekad se pitam zašto ja to trpim. Po njegovim pričama, sve su cure i žene zaljubljene u njega, i sve su se u nekom trenutku svojih života nabacivale velikom kralju S.
Par puta sam se zapitala, jel' on tako možda i o meni priča?

Sigurno imamo svi svojih mana, ali kako je moguće da je netko toliko crno-bijel, a i dalje toliko siv. Najbolje bi bilo kada bi se ljudi dijelili na dobre i loše, i kada bi svi mogli sretno odabrati prijateljstva bez mana. Onda bi i mi sami bili bez mana.
A to je nemoguće.

Kako se uopće postaviti u takvim situacijima, odjebati sve ljude, ili se družiti sa svima?
Da li su neke mane veće i strašnije od onih drugih? Trebamo li svakoga prekrižiti s liste prijatelja, ili ipak treba preko nečega i prijeći? Kako znati razliku? Kako razlučiti koje su mane kobnije od onih drugih, a koje vrline čine osobu vrijednu zadržavanja oko sebe?

Sve mi se to čini izrazito prekomplicirano, i preteško za razbijat glavu?
Osjećam se licemjerno kako god okrenem.

Oznake: dobar, lo, zao, prijatelj, neprijatelj

12.09.2014. u 13:51 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #